Amela Ivković O'Reilly: Ne tražite kratkoročna rješenja. Suočite se sa problemom i poboljšajte način ishrane

Mršavljenje je daleko najčešći razlog zbog kojeg se javljamo nutricionistima. Zašto rezultati na vagi nakon dijeta imaju kratak rok trajanja? Kako naći motivaciju? Kako izgleda zdrav tanjir sa hranom? Zašto u proces mršavljenja treba uključiti i specijaliste? O svemu tome sam razgovarala sa nutricionistom Amelom Ivković O’Reilly koja svojim klijentima pruža kompletno nutricionističko savjetovanje koje sadrži izradu individualnog plana prehrane, savjete i analizu dosadašnjih navika te praćenje kroz cijeli proces mršavljenja. Iako se znamo dugi niz godina tek nedavno smo se udružile u zajedničkoj misiji da kombinacijom zdravih prehrambenih navika i neinvazivnih metoda u F&A Ultra Beauty Centru, koje na zdrav i siguran način skidaju centimetre, dođemo do vidljivih rezultata koji traju.

Samira i ja se znamo već duži period vremena i već neko vrijeme smo “flertovale” sa idejom da uradimo timski projekat, koji u osnovi za nas obje znači zdravlje prije svega, zatim vitalnost, balansirana energija i gubljenje kilograma. Samira je već imala prilku da izgubi veći broj kilograma i sada je spremna da napravi kvalitetnije promjene ne samo kroz promjenu ishrane već i način života, što uključuje uzimanje određenih suplemenata, detoksifikacija, fizička aktivnost, higijena sna i regulacija stresa!

Pretilost je zapravo poremećaj hormonalne regulacije, a hormon koji dominira ovim procesom je inzulin. Inzulin direktno povezuje ono što jedemo s gomilanjem viška masnog tkiva, a to je direktno povezano s hranom za kojom žudimo i sa gladi koju osjećamo. Još je od 1960-ih poznato da inzulin signalizira masnim ćelijama da akumuliraju masnoću, dok istovremeno govori drugim ćelijama u našem tijelu da sagorijevaju ugljikohidrate kao gorivo. Prema ovom mišljenju ugljikohidrati uzrokuju debljanje na jedinstven način.

Budući da ugljikohidrati koje konzumiramo uvelike određuju nivo inzulina nakon jela, posebno lako probavljive žitarice i škrob, poznati kao ugljikohidrati visokog glikemijskog indeksa, kao i šećeri poput saharoze i kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, dijete temeljene na ovom pristupu posebno ciljaju na te ugljikohidrate. Ne želimo li ostati debeli ili se još više udebljati – ne jedemo te ugljikohidrate. Tako da je dio moje incijalne intervencije kod Samire da elimišemo sve namirnice koje imaju taj efekat.

Čak i ako samo malo povisite nivo inzulina, tijelo se nužno prebacuje sa sagorijevanja masti kao goriva na sagorijevanje ugljikohidrata.

Većina stručnjaka zanemaruju činjenicu da je čovjek biološko biće a ne motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Zaboravljaju da je ljudsko tijelo genetski uslovljeno i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama hiljada godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku, dostupna čovjeku da zadovolji sve njegove biološke potrebe.

Fokus se postavlja na kalorijsku vrijednost hrane, a zanemaruje se vrsta hrane koja direktno djeluje na hormonalnu ravnotežu ljudskog organizma. U toj priči o “unosu i potrošnji kalorija” stručnjaci zaboravljaju reći (ili vjerojatno ni sami to ne znaju) da hormoni zapravo imaju najveći utjecaj na promjenu tjelesne težine, a ne količina unesenih i potrošenih kalorija.  Poznato je npr. da nedostatak hormona štitne žljezde (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti do povećanja tjelesne težine, kao što i višak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja. Poznato je i da hormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju ili ga sami proizvodimo previše (npr. kod stresa i nedovoljnog sna). 

Kortizol je hormon koji proizvodi nadbubrežna žlijezda, a otpušta se u tijelu kao odgovor na bilo koji stres. Stres može doći u mnogim oblicima, i na ovo se ljudi obično uvrijede i odbrambeno odgovore: "Ja nisam pod stresom". Dakle, prije nego što učinite isto, stres se manifestira fizički i psihički na načine koje nužno ne povezujemo s npr. bolesti, onečišćenjem, infekcijom, bukom, kolegama na poslu, članovima porodice, vježbom, lošim spavanjem, itd.

Ono što ljudi također ne shvaćaju da je kortizol bitan za naše svakodnevno djelovanje. Ipak, problem nastaje kada smo izloženi konstantnom stresu, koji naša tijela potpuno iscrpljuje, što je slučaj sa Samirom. Međutim, kortizol ne djeluje sam, već radi s drugim hormonom koji je poznat kao inzulin. Ovaj fenomen je poznat kao flight or fight syndrome, dakle naše tijelo je spremno da se “bori” sa opasnosti ili da pobjegne od nje . Da bi se nosili sa stresnim situacijama, vaše tijelo vam mora pružiti energiju, koja će vam trebati. Dakle, ako imate povišen nivo kortizola (zbog stresa kojem ste izloženi), rasti će i nivo šećera u krvi kako bi nam dali energiju. Stoga, ako ste imali fizičku potrebu za većom količinom energije, ona će vam biti korisna, ali problem je u tome što mi obično ove procese završavamo u svojoj glavi dok sjedimo za stolom, radimo za kompjuterom I sl. 

Dakle, gdje sve ta energija odlazi?

Hormon koji vaše tijelo proizvodi u trenutku kada nivo šećera u krvi postane povišen je poznat kao inzulin. Ali zanimljiva stvar ovdje je da je inzulin također poznat kao hormon za "pohranjivanje masti”. Kada inzulin ide u akciju da isporuči energiju, on nema određen cilj (jer većina ljudi cijeli dan sjedi) tako da se dobivena energija pohranjuje kao masnoća (uglavnom u području stomaka). 

Dakle, hronično povišen nivo stresa (koje mnogi ljudi imaju) dovode do proizvodnje nepotrebne energije, a time i dobivanju masnih naslaga. 

Zbog čega dijete daju samo privremene rezultate, a dugoročno samo razočarenje i nagomilane kilograme? 

Na engleskom ”diet” znači prehrana, no kod nas se ”dijeta” uglavnom odnosi na specijalan, restriktivan režim ishrane u cilju mršavljenja ili liječenja određenih bolesti. 

Osoba koja je pretilna ili osoba koja ima višak kilograma svakodnevno se suočava sa tim problemom i odluka o promjeni režima ishrane joj postaje vrlo teška odluka. Odlučnost je sve nejasnija i problem se produbljuje. Osoba je sve više gojazna, nesretna sa svojim tjelom, zdravljem i formom a čini se kao da je rješenje tamo negdje daleko na kraju tunela. Ljudi se najviše oslanjanju na kratkoročne dijete iz časopisa koje obećavaju veliki broj izgubljenih kilograma za samo nekoliko dana. Ni krajnje svjesni šta sve te dijete sa sobom nose i koje tihe pratioce za sobom povlače. Ipak čine se kao najidealnije rješenje.

Postoje razne dijete, same po sebi često su kontradiktorne. U jednoj se jedu samo ugljikohidrati u drugoj su potpuno zabranjeni, a obje daju rezultate. Ljudi bivaju zbunjeni kako to i od ove i od one se mršavi. Što se više poveća nivo inzulina u krvi to više žudite za ugljikohidratima. Kada uzmete malu količinu ugljikohidrata od koje vam se podigne inzulin, energija se pretvara u vaše masne zalihe, dok je ostalim vašim čelijama ta ista energija uskraćena – što je u suštini gladovanje. Kompenzirate to tako da osjećate glad, posebno za još više ugljikohidrata.

Osoba sa viškom tjelesnih masti treba da promjeni način ishrane i uopšte odnos prema hrani, a nikako ne treba da primjenjuje magične dijete od par dana ili nedelja.

Popularne dijete su često opasne po zdravlje. Najčešće propisuju izbacivanje ili drastično smanjivanje nekog nutrijenta, što dovodi do iscrpljenosti, fizičkog i mentalnog zamora, postajete razdražljiviji jer ne unosite ono što je tijelu neophodno. Dolazi do slabljenja koncentracije, lakšeg zamora kao i pospanosti. Naprimjer dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata najbrže dovodi do privremenog rezultata, “umanjene težine” jer se na taj način najviše vode izbaci iz tijela. Tada najčešće nastaje panika kod ljudi, koji već pri prvom vraćanju na standardan režim ishrane, vraćaju i izgubljene kilograme, najčešće čak i nešto više nego što su prvobitno i imali i onda dolazi do panike i emocionalnog rastrojstva. Osoba postaje nervozna, zabrinuta, nezadovoljna, nije joj jasno šta nije urađeno kako treba.

Sam pojam privremenog, ljudima je olakšavajući iz razloga što misle, “aha samo toliko treba da jedem ovako ili onako, ili samo još nedelju dana treba da se odreknem slatkiša ili bilo čega i onda sve po starom”.  Privremena dijeta daje privremene rezultate. Uvijek se zapitajte, šta nakon dijete, šta poslije toga? Ako ste sebe doveli do stanja da imate višak kilograma, i čak iako privremenom dijetom skinete taj višak, šta onda nakon toga? Kako treba da se hranite, isto kao sa početka? Da ponovo nabacite koji kilogram, ili je potrebno nešto treće? Svakako da privremena dijeta nije rješenje za cijeli život, jer kao što sam i spomenula, dosta su striktne i ograničavajuće i jasno je od samog početka da niko ne može da bude u stanju da provede cijeli život na takvom nekom režimu.

Tako da ne tražite kratkoročna rješenja. Suočite sebe sa problemom i pokušajte da manjim izmjenama poboljšate svoj način ishrane. Vrlo često debljina tj. Višak kiloragam je simpotom ozbiljnijeg zdravstvenog disbalansa u tijelu! Ako vam neko kaže:  ”izgubićete 15 kg za mjesec dana” ne nasjedajte na to. Takve stvari su fiziološki nemoguće i proces mršavljenja nije ni približno jednostavan i brz kao što to pojedini predstavljaju. 

Ne postoji univerzalan princip za mršavljenje koji funkcioniše kod svakog podjednako. Znamo da je kalorijski deficit sa fizičkom aktivnošću jedan univerzalni recept, ali taj recept treba da se prilagodi svakoj osobi. Stoga je i važno da način mršavljenja prilagodite sebi. Mnogo je veći izazov održavati tjelesnu masu nego je redukovati.  Redukcija, ukoliko se dobro isplanira i primenjuje daće vam rezultate. Skinućete i taj višak, ali opet ono “Šta sada?” kako dalje, kako da se kilogrami ne vrate? Zato od samog starta treba promijeniti odnos prema hrani i dovesti tijelo u balans kada je u pitanju vaš endokrini sistem kao i sistem uplanih procesa koji često kao simptom imaju smanjivanje metaboličke rate, jer tijelo na taj način štiti sebe.

Šta govore vaša iskustva rada sa klijenticama, u čemu najviše griješimo kada je u pitanju izbor namirnica? 

Debljina je vanjski simptom koji pokazuje unutarnji poremećaj metabolizma. Naime, debljina nije samo estetski problem (iako ga mi žene obično tako doživljavamo), debljina je vanjski simptom koji pokazuje unutarnji poremećaj metabolizma. Debljina je često samo jedan od indikatora tzv. metaboličkog sindroma.

Povišen šećer u krvi, poremećena vrijednost masnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL), povišen krvni pritisak, inzulinska rezistencija te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području stomaka) skupina je metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj kardivaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Možemo reći da isto ono što izaziva visoki šećer, visoke trigliceride, visok pritisak i inzulinsku rezistenciju – isto to izaziva i debljanje.  Izgladnjujuće dijete za mršavljenje, koje se baziraju na manjem kalorijskom unosu hrane i većoj tjelesnoj aktivnosti, u praksi su se pokazale potpuno neuspješne.  Moje dugogodišnje iskustvo kroz rad sa velikim brojem klijenata kao i naučna istraživanja pokazuju da takve dijete mogu dovesti do mršavljenja, međutim nakon toga najčešće slijedi povratak na početnu ili još veću težinu. Mnogi su uspješno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu težinu i zadržali. Taj poznati yo-yo efekt uobičajen je fenomen koji prati gotovo sve dijete za mršavljenje.

Ljudski organizam posjeduje nevjerojatnu sposobnost samoiscjeljenja i brojne mehanizme za borbu protiv raznih uzročnika bolesti. Imamo li snažan, zdrav organizam i dobar imunitet, moći ćemo izaći na kraj s gotovo svim bolestima. Ali ako imamo oslabljen imunitet, sve će ići puno sporije i simptomi će biti teži. Dobar imunitet se, pak, ne postiže lijekovima, već samo prirodnom, nutritivno bogatom hranom, iz koje organizam crpi sve važne hranjive sastojke potrebne za pravilan rad i funkcioniranje.

Naš je organizam jedna zapanjujuća tvornica u kojoj se u svakoj sekundi odvijaju milijarde različitih biohemijskih, međusobno ovisnih procesa. O tim procesima uopše ne trebamo razmišljati niti njima svjesno upravljati, ali jednu obavezu imamo: dostaviti u tu čudesnu tvornicu sav potreban građevinski materijal. Samo prava, izvorna i prirodna hrana sadrži sav taj materijal – proteine, masnoće, vitamine, minerale, antioksidante, fitokemikalije, probiotičke bakterije i druge tvari koje su neophodne za razne funkcije u tijelu.

Istraživanja tradicionalnih predindustrijskih naroda pokazala su da su masnoće životinjskog porijekla smatrane Svetom hranom kod skupina koje su imale potpuni izostanak civilizacijskih, tj. degenerativnih bolesti. Namirnice koje možemo nazvati svetom hranom našeg modernog vremena su: riba i plodovi mora, ulje riblje jetre; iznutrice divljih životinja ili pašnih životinja; žumanjci kokoši iz organskog ili domaćeg uzgoja; svježe neobrađeno mlijeko, vrhnje, sir i maslac od mlijeka pašnih životinja; fermentirano mlijeko - kefir; kokosovo ulje; srž i hrskavice u supama od kostiju.

Povrće je jako zdravo i trebamo ga jesti uz svaki obrok. Ne samo zbog sadržaja minerala i vitamina, jer njih dobivamo i iz drugih nutritivno bogatih namirnica, nego i zbog nekih drugih razloga. Prvenstveno zbog fitonutrijenata koji djeluju kao antioksidansi. To znači da nas štite od bolesti i preranog starenja, smanjuju štetne efekte oksidacije i djeluju protuinflamatorno – protiv upala. To su npr. karotenoidi kao likopen u paradaizu, lutein i zeaksantin u špinatu i kelju, zatim resveratrol u grožđu (i crvenom vinu), razni flavonoidi, i mnogi drugi. Ima ih na hiljade različitih i vrlo je važno konzumirati različite vrste povrća u različitim bojama, kako bismo dobili širok spektar fitonutrijenata.

Povrće je najvažniji izvor vlakana koja su ključna za hranjenje korisnih bakterija naše crijevne flore, koja, pak, ima brojne važne uloge u našoj fiziologiji i zdravlju. Crijevna flora ili mikrobiom sudjeluje, između ostalog, u probavi hrane, sintezi vitamina, regulaciji imunog sistema i štiti nas od velikog broja bolesti, pa i mi moramo voditi računa da joj osiguramo pravilnu hranu, a to su vlakna iz povrća.

Povrće je niskokalorično jer sadrži visoki postotak vode pa prestavlja idealnu hranu za postizanje volumena obroka. Puno je zdravije napuniti tanjir različitim povrćem, nego visokoškrobnim namirnicama kao što su tjestenina, riža ili krompir, jer iz povrća dobivamo puno više fitonutrijenata, vitamina i minerala uz puno manje kalorija i ugljikohidrata od kojih se debljamo.

Šta je dobar doručak? 

Svaki obrok treba da se dizajnira prema induvidualnim potreba klijenta.  Engleska riječ –breakfast – break -the - fast- to nam najblje definiše, jer doručkom prekidamo noćni post dok spavamo, tako da je jako bitno koju hranu unosimo u toku tog obroka.  Zdrav i hranjiv doručak treba sadržavati kombinaciju proteina, ugljikohidrata I zdravih masnoće. Proteini doprinose boljoj koncentraciji, ugljikohidrati će vam osigurati energiju, a biljna vlakna pospješiti probavu, masti nam daju ojsećaj sitosti.

Voće i povrće je odličan izvor biljnih vlakana. Što je njihova boja intenzivnija, to je veći postotak antioksidanasa koji se u njima nalaze. Jaja su uvijek dobar izbor za doručak, jer su bogata proteinima. Tačnije, proteini se nalaze u bjelancetu, dok žumance sadrži holesterol, ali i neke hranjive sastojke – željezo, te vitamine A i B. Mliječni proizvodi, poput kefira, jogurta i sira obiluju proteinima i mastima. Bilo bi dobro da u doručak uvrstite i probiotike. Na osnovu velikog broja istraživanja, probiotički jogurti i kefir jedni su od najzdravijih prehrambenih proizvoda koje možete da nađete na tržištu. Posljednja istraživanja dokazuju da probiotici mogu djelovati čak i kao lijek, a i za regulisanje tjelesne težine. Kozumirajte ih u hrani ili dodajte probiotik u vaš suplementarni program. Kako bi se nakon višesatnog mirovanja tokom noći metabolizam probudio, a tijelo dobilo potrebnu energiju, idealno je roku od sata vremena nakon buđenja, doručkovati. 

Vodite računa o skrivenim šećerima, Žitarice za doručak nekih proizvođača koje se reklamiraju kao iznimno zdrav doručak za djecu i odrasle, često su, poput jogurta i gotovih umaka prave 'skrivene šećerne bombe'.

Još jedan izvor ugljikohidrata također su integralne žitarice, te bi bilo dobro da ih uvrstite u jutarnje obroke. Izbjegavajte zaslađene žitarice i odlučiti se za cjelovite žitarice poput zobi i prosa (zaslađene sa ribanom jabukom, bestiljom ili drugim sezonskim voćem), uz dodatak sjemenki i orašastog voća (orasi, bademi, lješnjaci), ili svježe voćne napitke (voće pomiješano sa zobenim mlijekom i sjemenkama) ili poširano ili kuhano jaje sa integralnim hljebom od cjelovitih žitarica.

Preskakanjem doručka organizam dovodimo u situaciju da radi “na prazno” što može urokovati slabost, pad nivoa šećera u krvi i nervozu, a velika vjerovatnoća je da ćete, nakon jutarnjeg gladovanja, za vrijeme ručka pojesti više hrane i imati pojačanu potrebu za slatkišima i grickalicama. 

Kako izgleda zdrav tanjir za ručak? 

Ručak je središnji obrok dana, koji treba biti ravnoteža na polovici aktivnog dana. Birajte više povrća, kao prilog i salatu uz lako probavljiv izvor proteina, poput ribe, sira, puretine, teletine i piletine. Probavljivost je ključna, birajte kuhano ili svježe umjesto prženog i pohovanog. Za desert izbjegavajte alkohol i birajte voće umjesto kremastih i suhih kolača, idelno preskočite desert.

Šta konzumirati između obroka? 

Međuobroci su jela koja služe kao most između glavnih obroka. Svrha međuobroka između doručka i ručka je dopuniti unos energije, za što je najbolje birati voće, kisele mliječne proizvode-kefir, jogurt i orašaste plodove. Paziti na količinu i na gustoću kalorija ako su izbori slatki. Nije dobro kombinovati kafu i druge brze kofeinske napitke i šećer odnosno slatke kolače i peciva.

Da li je preskakanje večere mit ili zaista način da smanjimo broj kilograma? 

Večera je zadnji obrok koji prethodi opuštanju. Naporan dan traži materijale za oporavak, a to znači lako probavljive proteine te puno raznolikog povrća na tanjuru. Ako je dan bio fizički lagan, ali uz puno stresa, opustite tijelo povrćem bogatim mineralima i antioksidansima, uz malo mliječnih proizvoda ili graharica, te pametan izbor ulja (maslinovo plus laneno) i začinskog bilja (bosiljak i vlasac npr).

Kada postite odnosno ne uzimate hranu, nekoliko važnih procesa se odvija u vašem tjelu, na ćelijskom i molekularnom nivou. Na primer, mjenja se nivo hormona kako bi uskladištene tjelesne masti postale pristupačnije. Nivoi hormona rasta se povećavaju, čak 5 puta. Ovo doprinosi gubitku masti uz očuvanje mišićne mase. Osjetljivost na insulin se poboljšava, a nivo insulina dramatično pada, što čini uskladištene tjelesne masti pristupačnijim za „trošenje“. Naučno je dokazano da se nivo šećera u krvi može sniziti za tri do šest posto a insulin za čak 20 do 30 odsto, što je odlična prevencija dijabetesa tipa dva. Osim snižavanja insulina i povećanja nivoa hormona rasta, povećava se oslobađanje hormona koji je odgovoran za sagorevanje masti, noradrenalina. Kada se posti (da ne upotrebimo grublji izraz „gladuje“, koji može da u startu odvrati i od same ideje isprobavanja ovog režima), ćelije započinju proces celularne reparacije. Ovo uključuje autofagiju, gdje ćelije uklanjaju stare i disfunkcionalne proteine koji se grade unutar ćelija. Takođe se javljaju promjene u funkciji gena koji se odnose na dugovječnost i zaštitu od bolesti. Ove promjene u nivou hormona, funkciji ćelije i ekspresiji gena su odgovorne za zdravstvene prednosti isprekidanog posta.

Zbog promjena u nivoima hormona, vaš metabolizam se može ubrzati za čak 14 posto. Kombinacijom unošenja manje kalorija i sagorjevanje više kalorija, ovim načinom ishrane se postiže gubitak težine, promjenom obje strane „kalorijske jednačine“. U studiji iz 2014. godine, pokazalo se da gubitak težine iznosi od tri do osam posto, u periodu od 3-24 sedmice, što je zapravo značajna brojka u poređenju sa većinom studija gubitaka težine na bazi drugih metoda ishrane i dijeta. Prema ovoj studiji, ljudi su takođe izgubili od 4 do 7 posto u obima struka, što ukazuje na to da su izgubili značajne količine štetnih visceralnih masti, koje se talože oko unutrašnjih organa. Međutim, imajte na umu da je glavni razlog zašto to funkcioniše, to što ukupno u toku dana unosite manje kalorija. Ako se tokom perioda kada unosite hranu (npr. tokom osam sati, ukoliko ste se odlučili za 16/8 metod) jedete ogromne količine, logično je da nećete smršati ni gram.

Da li nutiricionisti imaju dan kada varaju sa hranom? 

Svaki nutricionista ima svoje definicije zdrave ishrane, i u tome se možemo složiti ili ne. Ja gledam da i kada uslovmo rečeno “varam”sa hranom, da ta hrana bude najbolja verzija iste. Npr. Ja volim crnu čokoladu, i kada se odlučim za desert idem sa opcijom tamne crne čokolade 75 % kakao i iznad, i onda uživam u toj hrani. Svaka hrana može biti zdravija verzija, bitno je da uložimo trud u izboru i onda sljedeći dan ili sljedeći obrok bude još zdraviji. Često kada djeci objašnjavam postulate zdrave ishrane, kažem da svakim zalogajem gradimo zdraviju ili bolesniju verziju sebe.

U izboru jela i načinu pripreme hrane zapravo se ogleda sve što mi jesmo. Kako onda doći do najbolje verzije sebe? 

Mi smo ono što jedemo!

Ono što su proizvođači hrane otkrili je da ljudi žele hranu sa visokim procentom šećera, masti i soli. Mi smo stimulisani ovim hranom i želimo više. Ovo stvara začarani ciklus ovisnosti hranom koja onda zamjeni zdravu ishranu koja je potrebna za snabdjevanje makro i mikro hranjivih sastojaka neophodnih za zdravlje.

David A. Kessler, Harvardski doktor, advokat, dekan medicinske škole i bivši komesar Uprave za hranu i ljekove, u svojoj knjizi The End of Overcurrent: Controlling the Insatiable American Appetite, kaže: "... kada je hrana pomješana na “pravi način” ona postaje stimulativna. Konzumiranje hrane sa visokim procentom šećera, masti i soli ima efekat da onda jedemo veću količinu hrane sa visokim procentom šećera, masti i soli. "Ozbiljna posledica toga je da se prejedamo. Neželjena hrana aktivira sistem nagrađivanja mozga (hipotalamus), inicirajući proces ovisnosti. Brza hrana je dizajnirana da probudi našu potrebu da tražimo zadovoljstvo putem hrane. Ono što je ovo dovelo do toga je, prema rječima dr. Stephen Guyeteta, neurobiologa i istraživača pretilnosti, da prosječan zapadnjak jede 363 kalorija svakog dana više o odnosu na 1960 godinu, što je rezultiralo dramatičnim povećanjem pretilnisti i hroničnih oboljenja.

Jednostavno rečeno, imamo dva problema: jedemo previše hrane i jedemo pogrešnu vrstu hrane. Ovo nije vezano za nedostatak volje i želje pojedinca ka zdravijem životu, zasniva se na našoj zavodljivosti i manipulaciji od strane industrijskih proizvođača hrane.

Kakav način ishrane vi preporučujete? 

Novije dijete više stavljaju akcenat na izbjegavanje škroba i šećera nego masne hrane. Vaše tjelo skladišti višak šećera, tj. škroba (kojeg imamo u žitaricama, nekom voću i povrću), isto kao što to radi sa masnoćom. Ali masna hrana ima i neke prednosti. Ako je izbacite iz jelovnika, završićete tako što što ćete konstantno osjećati glad, umor i bićete loše volje. Doručak je krucijalan kako biste se dobro osjećali tokom cijelog dana. Svaka dobra dijete nalaže da počnete dan s proteinima, dobrim mastima i ugljenim hidratima. Efektivna dijeta vam mora staviti do znanja da ne postoji magična hrana ili preparat pomoću kojih ćete doći do željene kilaže, već vam nalaže da promjenite način života kako biste došli do očekivanih rezultata. Ako želite dugoročne rezultate, od ključnog značaja je da održavate nizak nivo šećera u krvi. Jedite proteine zajedno s ugljikohidratima i doći ćete do cilja. Balansirana dijeta koja uključuje raznovrsne namirnice je esencijalna. Insistiranje na jednoj, a izbjegavanje druge namirnice vodi ka neizbalansiranoj dijeti i nije preporučljivo. Brojanje kalorija je prevaziđen koncept i dokazano je neefikasan način da izgubite kilograme. Dobit će te više kilograma kozumirajući posne, niskokalorične kolače i kapućino nego recimo, omlet sa sirom i šolju čaja.

Dobra dijeta uvek naglašava da morate biti fizički aktivni ukoliko želite da smršate. Izbjegavajte hranu koja je fabrički proizvedena odnosno onu koja je rafinirana i prerađena. Držite se pravila da jedete samo ono što možete da napravite u vašoj kuhinji.

Ljepota i zdravlje ne idu jedno bez drugog. Ukoliko želimo još bolje rezultate i da probudimo uspavani organizam šta možemo uraditi za svoje tijelo? Naprimjer, moji saveznici u mršavljenju su uz fizičku aktivnost i neinvazivne metode uklanjanja celulita i masnih naslaga MedContour i LPG u F&A Ultra Beauty Centru. Često nam je opravdanje da nemamo vremena da pripremamo hranu, da idemo u centre za ljepotu, ali koliko takav odnos zapravo ostavlja trajne posljedice na naše zdravlje? Pritom ne mislim samo na osobe koje imaju prevelik broj kilograma… Kako da dobar odnos prema zdravlju i ljepoti postane naš način života, a ne samo kratkoročni projekat?

Živimo u vremenu kada ljudi sve više postaju svjesni važne uloge ishrane za zdravlje. No, u džungli dostupnih informacija nije se lako snaći niti se jedan model ishrane može primijeniti na sve. Koliko god da svi funkcioniramo na istom principu ipak je svako jedinka za sebe sa različitim tjelesnim predispozicijama, zdravstvenim stanjem, prehrambenim navikama i stilom života. Sve su učestaliji zdravstveni problemi kao što su alergije, intolerancija hrane, autoimunološke bolesti, upalne crijevne bolesti, dijabetes, pretilost i brojne druge “civilizacijske” bolesti. Mnogi ljudi koji nisu ozbiljno bolesni ipak se hronično osjećaju loše i pate od različitih tegoba koje im narušavaju kvalitetu života: nadutost, težina i bolovi u trbuhu, neuredna stolica, ovisnost ili prekomjerna potreba za hranom ili slatkišima, hronični umor, nesanica, neugodne promjene raspoloženja, loš ten i borba s viškom kilograma. Ovi simptomi toliko su uobičajeni da ih prihvatamo kao normalne, ali oni zapravo signaliziraju da nešto u organizmu nije kako treba i da je zdravlje krenulo u krivom smjeru.

Moj pristup je namijenjen osobama pozitivnog stava i energije koje su spremne preuzeti odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke, te su spremne promijeniti prehrambene i životne navike u cilju postizanja boljeg zdravlja i vitalnosti. Samo preuzimanjem vlastite odgovornosti za svoje zdravlje dobit ćemo dugotrajne i pozitivne efekte. Moramo biti svjesni da je to u startu težak posao i da vrlo često uključuje tim profesionalaca, od nutricioniste, specijalista ljekara iz različitih oblasti, psihologa, fizioterapeuta, trenera itd. Zdravlje je kompleksno, mi smo kompleksna bića i u tome lježi ljepota našeg postojanja.