Šoping sa Prekardašijan

Ogromne vunene ili pamučne tunike, hlače na gumu koje se šire beskonačno, tamne boje, stvari koje mi se ne dopadaju, ali sam ih kupila samo zato što ima moj broj… Upravo tako je godinama izgledao moj ormar proteklih dvadesetak godina, a vjerujem da kod većine plus size žena izgleda identično. No, mora li nam kupovina odjeće postati nužno zlo, ako imamo koji kilogram viška? Moramo li se skrivati iz još većih brojeva od onih koji nam stvarno mogu? Trebamo li na odjeću koja nosi predznak plus size davati pravo malo bogatstvo? Svaka od nas zaslužuje da bude sretna i zadovoljna u svojoj koži i da ima ormar koji sa radošću otvara svaki dan.

U želji da potaknemo neke nove trendove i udahnemo dozu prijeko potrebnog samopouzdanja čitateljkama ovog bloga Amra Zvizdić autorica fashion bloga Amra’s Haute Life  i ja pokrećemo novi segment pod nazivom „Šoping s Prekardašijan“. Osim što ćemo vam predstavljati najbolje plus size šoping destinacije, uključujući i one virtualne, trudit ćemo se da vam otkrijemo nove načine da zavolite svoje tijelo, predložimo inspirativne odjevne kombinacije, budemo vaš glas u borbi protiv nerealnih standarda ljepote.

Autor: Amra Zvizdić

Modna industrija stvorila je ogroman jaz između mode i „stvarnih“ žena. Iako žensku populaciju čine žene svih oblika i veličina (jer, u različitostima leži ljepota, zar ne?), snažan kontrast između žena koje viđamo na modnim pistama i u reklamnim kampanjama, i žena kojima su te iste reklamne kampanje namijenjene uzrokuje val nezadovoljstva, kompleksa i tuge širom svijeta. Konstantno bombardovane fotografijama naizgled savršenih žena, čak i najmršavije od nas pomisle da mogu (čitaj: trebaju) biti još mršavije. U modnoj industriji radim već nekoliko godina. Iako se, vješto upakovano između redova, godinama govorilo o tzv. plus size modi, tek od pojave hrabrih žena poput Ashley Graham i Tess Holliday svjedočim značajnijim promjenama. Iako još uvijek izuzetak, a ne pravilo, plus size modeli nameću nove standarde u beauty i modnoj industriji. Poneki kilogram više, udobno smješten na stomaku ili bokovima, više nije (tako) šokantan prizor. Nije ni celulit, a nisu ni bujne grudi. Nisu čak ni strije. Ipak, osnaživanje žena je dugotrajan proces koji kao da vodi donkihotovsku borbu sa itekako stvarnim neprijateljem- ženama! Ironično, žene su podjednako glasne u borbi za promjene unutar ove dvije vodeće globalne industrije koliko i u osuđivanju samih sebe zbog nesavršenosti. 

Budimo iskrene, zar nismo stroge same prema sebi? Kada birate fotografiju za Facebook ili Instagram, zar ne tražite onu fotografisanu iz najboljeg ugla? Kad kažem najboljeg, mislim najmršavijeg. Provučemo se kroz milion filtera da bismo slagale javnost, a suštinski lažemo sebe. I ne laže kamera, već mi. Nesvjesno učestvujemo u toj surovoj igri koja zahtjeva perfekciju, zaboravljajući da poteze ne vuče niko drugi osim nas. Modna industrija će se mijenjati u onoj mjeri u kojoj to bude zahtjevalo tržište. Po principu ponude i potražnje, modne kuće će dizajnirati, proizvoditi i, u krajnjoj mjeri, prodavati ono što žene širom svijeta budu zahtjevale. Za sada su to odjevni predmeti čija je gornja granica najčešće ekvivalent konfekcijskom broju 40. Uz izuzetak Rumijevih četrdeset pravila ljubavi, taj broj mi je izuzetno mrzak. Zašto? Modna industrija je, htjele mi to priznati ili ne, muška industrija (od 157 najvećih svjetskih modnih dizajnera, 97 su muškarci) koja, paradoksalno, decenijama nameće trendove u ženskoj modi. Sudeći prema nedavno objavljenim statističkim podacima Vijeća modnih dizajnera Amerike (CFDA), velika većina uposlenika i uposlenica u modnoj industriji u SAD-u smatra da su žene preko četrdeset godina starosti nepoželjne, stare, ružne, a samim tim i nebitne u procesu kreiranja novih modnih trendova. Ako vas čudi što ovim poražavajućim podacima niko ne posvećuje više od sporadičnog posta na društvenim mrežama, prekinite odmah! Vjerovale ili ne, krivica je opet u velikoj mjeri na nama samima. 

Stvarni izgled našeg tijela ovisi o percepciji, nerijetko pogrešnoj i iskrivljenoj. Poznajem mnogo žena koje sebe smatraju debljim nego što to zaista jesu, sakrivajući obline ispod teških slojeva garderobe, obično dva do tri broja veće od onog koji im zaista pristaje. Umjesto da ponosno istaknu big, big booty (čitaj: upali J. Lo odmah!), one nude svaki argument za gorepomenutu statistiku. Uz napomenu da nikako ne opravdavam pretilost i višak kilograma koji ugrožava zdravlje, mogu iskreno reći da razumijem žene koje vode bitku sa kilogramima. One su mi prijateljice, rodbina, kolegice. I, kada god u njihovom pogledu prepoznam strah od društvenog prijezira, neugodnost, neprijatnost i novi kompleks u nicanju, osjetim strašnu krivicu što se moj glas ne čuje dalje, što ga ne povisim više, što u modnoj industriji ne pokrenem neke nove-stare debate. U želji da potaknemo neke nove trendove i udahnemo dozu prijeko potrebnog samopouzdanja čitateljkama ovog bloga, Samira i ja pokrećemo novi segment pod nazivom „Šoping s Prekardašijan“. Osim što ćemo vam predstavljati najbolje plus size šoping destinacije, uključujući i one virtualne, trudit ćemo se da vam otkrijemo nove načine da zavolite svoje tijelo, predložimo inspirativne odjevne kombinacije, budemo vaš glas u borbi protiv nerealnih standarda ljepote. U ovoj borbi moramo biti ujedinjene, imajući jasan cilj da ljepotu prihvatimo u svoj svojoj različitosti. I da, razbit ćemo predrasude da moda za plus size žene mora izgledati kao da je kreirana za Mrs. Doubtfire. 

P. S. Udahnite ljubav, izdahnite nemir i očekujte i fashionable giveaway!