Fotelja za suze i smijeh

Koliko ste puta ove godine sjeli za sto sa porodicom i uživali u nedjeljnom ručku? Koliko puta ste prijateljima rekli „zovem te na kafu ovih dana“ i istog trenutka zaboravili na obećanje? Koliko puta ste okupili društvo i uživali u društvenim igricama, smijali se, listali stare albume umjesto telefona i tableta?

Sjećate li se kako je nekada, kad smo bili nešto mlađi, najljepši mjesec u godini nosio posebne emocije, zimsku čaroliju, novogodišnje ukrase, poklone, raspoloženje, sreću i nestrpljenje zbog svakog dana kojeg odbrojavamo do početka nove godine? Pitate li se zašto je danas decembar uglavnom izvor stresa, okidač za depresiju, mjesec u kojem zaboravljamo na sreću i opuštanje?! 

Čarobni štapići ne postoje, ali decembarske dane sa malo truda možemo učiniti magičnim, a praznike dočekati opušteni i zadovoljni u toplini svoga doma. Pa, zar postoji bolje vrijeme da počnemo razmišljati pozitivno, da će sve biti bolje i ljepše?

Neka kuća zamiriše na kolače i cimet... Poklonite sami sebi nešto – zaista ste zaslužili. Ja sam odlučila da u svoj dom unesem novu fotelju iz omiljene Sinko radnje na Vilsonovom šetalištu, žutu, mekanu, baš za maštanja i pravljenje planova, fotelju za sjećanja, razmišljanja, ozbiljne i neozbiljne odluke... Moje omiljeno  mjesto za suze i smijeh. 

Okupite porodicu i prijatelje, darujte, jer kad poklanjamo naš centar u mozgu odgovara na način kao i da smo sami dobili poklon, što je zapravo jedan od razloga zašto se osjećamo tako dobro dok poklanjamo dragim ljudima ili onima kojima je pomoć potrebna. Napravite listu želja.... 

Na svoju listu želja Deda Mrazu prošle godine sam  stavila – vrijeme. Puno više vremena za najdraže. Vrijeme i za nepoznatog čovjeka na ulici. Za dijete koje nema paketić. Da smo tu i kad nas niko ne zove, da smo tu bez posebnog povoda, a ne zbog sprovoda.  I trudila sam se da budem dobra, da imam malo više vremena, a manje izgovora...