Dvadeset kilometara čistog užitka!

Draga moja, voljela bih da odemo jedan dan za vikend i, lagano prehodamo i istrčimo gdje se može tu našu najkraću i najslađu stazu, MiNi Trail. Ovo bi bilo nešto drugačije od onoga o čemu najčešće pišeš. Dan u prirodi, aktivnost na otvorenom. Garantujem da ćeš uživati! Kada sam dobila ovu poruku u prvom trenutku sam se uplašila, a onda sam pomislila da se Sanja Kavaz, organizatorica trke Jahorina Ultra Trail samo šali sa mnom.

Istina, posljednjih godinu dana treniram, sve češće trčim, ali ipak 10 kilometara šumskih staza, uzbrdica, prepreka, trčanja, možda je to previše za mene? Ipak, ja sam ljude koji na planinama uživaju u sportskim aktivnostima do jučer gledala samo iz tople i udobne kolibe Hotela Termag, uživajući u uštipcima i najljepšem kolaču od borovnice koji sam ikada probala. Međutim, razmišljala sam samo nekoliko trenutaka i shvatila njen poziv kao još jedan veliki izazov. Napisala sam RADO, JEDVA ČEKAM! 

Narednih nekoliko dana imala sam “visinske” pripreme sa mojim  trenerom. Trčala sam desetine krugova po stazi Avalona, traka za trčanje je bila podešena na najveću uzbrdicu i jednostavno sam znala da ja to MOGU. 

A onda je došla ta subota... Sunčano jutro na Jahorini uz kaficu i prirodne sokove u Rajskim vratima, odlično društvo sa kojim sam bila.... sve mi je govorilo da će to biti jedan stvarno dobar dan. I jeste. Naših predviđenih 10 km na kraju se pretvorilo u 20 kilometara čistog užitka i sreće. Beskrajno sam zahvalna Sanji što me motivirala i natjerala da pomjerim vlastite granice. 

Ukoliko odlučite da budete dio ove prekrasne priče važno je i da imate pravu opremu, ali najljepše od svega je što ne košta skoro ništa, radi se o stvarima koje većinom imate: patike stabilnije, da čvrsto drže stopalo, voda, izotonični napitak ukoliko imate neki na koji ste navikli. Za okrepu je dovoljan proteinski ili energetski bar. Obucite dry-fit majicu, helanke, 3/4 bi bile najbolje. Lagana jaknica ili majica dugih rukava za svaki slučaj. Na glavu obavezno vizir, marama ili kačket. Zaštita od sunca, kremica i balzam za usne su must have u vašoj torbici ili malom ruksaku u koji vam može sve stati. Mobitel ponesite, ali vjerujte da tih nekoliko sati nećete pomisliti na društvene mreže, vijesti, pozive. Naravno, ponesite i štapove. Meni su bili super “oslonac”, ali priznajem da je bilo momenata gdje sam kopala bukvalno rukama i nogama da se izvučem uz neku uzbrdicu ili bih se jednostavno na guzi spustila na mjestima gdje sam vidjela da mi štapovi neće pomoći. I u svemu sam živala, smijala se, gazila po lokvama, blatu. Uz sav fizički umor ovaj dan je za mene bila prava antistres terapija. Sve probleme sam tih nekoliko sati ostavila iza sebe, a osmijeh nije silazio sa lica. Jedino sam osjetila stid što prirodne ljepote naše zemlje tako malo poznajem. 

Vrijeme je za povratak prirodi i avanturu koja na olimpijskoj planini počinje 1. avgusta kada se po prvi put održava Jahorina Ultra Trail. A kako trčanje i trail može postati strast i promijeniti život čitajte na blogu drage Sanje Kavaz Trčim jer štrčim. 

PS Hvala mojoj prijateljici Arneli Lojo koja je bila super podrška i "suborac" na mom prvom trailu. O momentima kada smo mislile da će nam noge izletiti iz kukova (da, da, moguće je sve hahahha)... na nekom novom blogu.