Kako okupiti porodicu za praznike? Lako, pravi se mrtav
Ne poznajem čak nijednog cinika kojem praznična reklama sa dedicom koji se morao napraviti mrtav da bi mu porodica došla na praznike nije uzdrmala srce. Ili barem savjest. Mora da smo se svi pronašli barem dijelom u njoj i zapitali zar je svijet baš tako daleko otišao?
Ne bi li bilo divno provesti bar još koji trenutak sa onima koje toliko volimo, a koji više nisu sa nama? Srećom, još uvijek ima onih, pa makar ih brojali i na prste jedne ruke, koji su tu, a koje često usljed ludog tempa zaboravimo.
Praznici su savršeno vrijeme za preispitivanje savjesti, odnosa sa samim sobom i sa drugima. Naročito najdražima. Ali i djelovanje. Lampice po jelkama, izlozima i decembarskim izdanjima lifestyle magazina, nešto su poput lampica u našim glavama. Poput alarma koji kaže uspori i fokusiraj se na ono najbitnije. I zaista, nema argumenta, niti siromaha ili bogataša, gadgeta ili socijalne mreže, koji će osporiti da su porodica, prijatelji i ljudi oko nas vrijedniji od svega. Pa pročitali smo svi nedavno i posljednje riječi genijalnog, ali otudjenog, Steve Jobsa, zar ne? Stoga, hajmo djelovati, a ne samo otplejati reklame i isčitati posljednje riječi, lajkati i preći na sljedeću tačku dnevnog reda.
Zato na svojoj listi želja Deda Mrazu ove godine prije svega stavljam vrijeme. Vrijeme za najdraže. Vrijeme i za nepoznatog čovjeka na ulici. Za dijete koje nema paketić. I da što duže jedni drugima potrajemo. Da smo tu i kad nas niko ne zove, da smo tu bez posebnog povoda, a ne zbog sprovoda. Ako se vremenu pridruži još koje mirisno jelo, sitan znak pažnje kao podsjećanje da nam je stalo, sigurna sam da smo dotakli suštinu života. Darujmo svojim vremenom druge i neka drugi svojim vremenom daruju nas. Volimo praznike, jer volimo jedni druge.